Okno

ŽIVE IGRAČKE

 

Opušten kroz san čujem

kako u cik zore domar metlom

čisti snove silom probuđenih

 

Dežurne službe milostivo

Na znak uzbune bezumno

Voze kroz njihove tajne tunele

 

Imenujem li svoje

Sjećanje po sjećanje

 

Poludjet ću od nostalgije

 

U vremenskoj kapsuli

Neumjereno ponovno pijući

 

Svu već popijenu votku

Sa sibirskim ledom

 

Tada je piti voćnu kišu

Bio čist razvrat

 

Poput izgovaranja molitvi  

Konobarici za šankom

 

Nju su iritirali svi ozbiljni izbori

Sve do otvaranja sadržaja čistog srca

Zašto mi onda srce nije puno mržnje

Barem ono iz bivšeg života

 

Ovako govoreći nešto uvjerljivo

Što bi moglo biti uvjerljiva istina

 

Nikoga ne oslobađam

Ni kućne ljubimce koji zadovoljno uživaju

 

Sve povlastice gospodara kojima su žive igračke.

 

 

OKNO

 

Sve bih povremeno uspio uprskati

Sliku za slikom stoljećima

Mukotrpno građenog idiličnog krajolika

 

Sumanuto vozeći samo uzbrdicom

Ne prateći otkucaje srca

 

Ni nesvjesne pokrete za volanima teretnih

Kamiona prekrcanih ugljenom kao da su moji

 

Doživljavajući se prividom slobode

Vješt na riječima bezočno sam lagao mjesec u daljini

 

Svi koji su me stigli vidjeti kroz prozor

Iz ruševnih straćara

Neupitno su mi zabluđeni zavidjeli na sreći

 

Nisu mogli zamisliti štrajkove pobune

Nisam ni ja ni ja

Sve do smrtnog hropca rudnika 

 

Od kojeg su se tektonski uzdrmale tisuće duša 

Sve do onih maglovitih u kinderbetima

 

Nakon čega sam dodao gas

Kao nikada do tada

 

Putem rasipajući u noćna polja

Sve što bi se moglo poimati snovima

 

Nikamo nisam mogao nestati na pustoj cesti

Shvativši da sam napušteni rudnik

 

Čije bjeličasto okno

Ne prestaje pogledom pratiti mijene unutrašnjosti

 

Evo su se upravo ukazale prve gljive spasiteljice.

 

 

UVOD OPROŠTAJNE PRIČE

 

Dok se posljednji put ljuljamo

Na brodu sazdanom

 

Od već pokojnih zvijezda

Samo za ovu našu oproštajnu priču

 

Iza nas se s morem hrvaju

Pjenušasti poljupci  

 

Iz popijenih flaša

Spokojno usidrenih na dnu

 

Ne hajemo u kojem smo trenutačno

Izmišljenom pojmu vremena

 

Svako je dobro da se izgovorimo

Zvučeći svemirima okusom tjeskobe

 

Koju pokušavam izigrati 

Namještajući prognozu

 

Osvježavajućim danima kao našim izborom

 

Pljuskova iz krvnih žila

Podsvjesne anatomije

 

Osvješćujući nas

Kakvi smo zapravo nekoć bili

 

Skupljajući otkucaje srca svakog koraka.

 

 

ISPADANJE IZ VLAKA

 

Pokušavam se sjetiti zašto smo se 

Kišnih obraza ukrcali 

U pjevnu kompoziciju vlaka

 

Nije mi se tih dana

Nikamo putovalo

 

Iz napokon osvojenog kružića svjetlosti

 

Nakon dugotrajnih razmjenjivanja

Nasumičnih mračnih parabola života

 

Stišanih čarobnjačkih zvukova

Koji su nas proboli

Na najosjetljivijim mjestima

 

Ako će to biti obredno

Priložena žrtva

 

Svima koji će uživati

Vlast tamnih odgovora

 

Dostojanstveno doživjevši

Nerazumljive sudbinske presude

 

Poput onih koje im je gatara

Pročitala s dlana

 

Onda mogu zatvorenih očiju

Putovati do mjesta

S kojih su otišli proroci

 

S kojih je glađu otjerana sirotinja   

 

Pri tome ne zapažajući

Ni tvoja povremena neobjašnjiva

Nestajanja iz kupea

 

Niti svoje definitivno ispadanje iz vlaka

 

Premda je izvjesno da dalje na putu

Ima podosta svježih zgarišta duša.

 

 

TRIVIJALNI TEKST

 

Snijeg zasipa u tišinu

Napuštenu pilanu na brijegu

 

Sve se iz nizine

Pogledima doimlje ugodno idiličnim

 

Nitko ne pomišlja

Na strahote lavina

 

Precizno vođene pilama uništenja

Na nasumce izabrane žrtve

 

Ponavljajući mračnu selekciju

 

Nietzscheanski zlokobna

Zakletva visinama

 

Ništa ne prepušta

Pustim slučajevima

 

Čežnji slabih da se osnaže

 

Ovdje dolje u restoranu

Nitko se od stida

 

Ne usudi ni spomenuti

Glasove ptica na jelovniku

 

Pretrpjela si godinama

Previše lošeg od mene

 

Sebi trivijalan

Nakon puno pića

 

Opet uzimam pravo

Spomenuti ih u pjesmama.

 

 

U SJENI NESUĐENE
MISS KUPE

 

Neumornom vježbom pamćenja

Svladao je cijelu rock pjesmaricu

 

Htio je osvojiti lovorike

Vještim prstima sluhom glasom

 

Nije se bojao da će hrđa uspjeha

S vremenom ući u njegovo srce

 

Sačuvavši u sjećanju majčino pripovijedanje

O takmičenju za miss Kupe 1959.

 

Na kojem je izgubila

Spotaknuvši se na pozornici

 

Zbog previsokih potpetica

Koje nije uspjela ukrotiti trenirajući danima

 

Sada mu je možda trideset godina

 

Njegov glas zvuči slično disanju

Stare parne lokomotive u muzeju na otvorenom

 

On sitan ružni pjevač na pločniku

 

Pod pronicljivim pogledom 

Žene koja se nevino osmjehuje

 

Poput blaga čuvajući Preslyjevu sličicu

U prenatrpanoj torbici od krokodilske kože.

 

 

 

NA TRAGU SUICIDALNE
OSAMLJENOSTI

 

Nismo trebali naprasno nestati

iz sparine zajedničke svakidašnjice

 

vrativši nas u željezno doba

u kojem ćemo hrđati udaljeni

 

skrivajući tragove svatko u svojoj šumi

tražeći alibije za doživotnu šutnju

 

s nemogućnošću ni da kriknemo od bola

poput zvijeri nakon što smo uhvaćeni u zamke

 

svjesni da su naše diletantsko djelo   

 

Pogledavši se jutros pažljivije

u čisto ogledalo

vidio sam obraze blago smećkaste 

 

ni ozon poslije gotovo

blažene noćašnje kiše

koji je ushitio pluća prosječnog grada

 

nije me nimalo optimistički zarumenio

 

to stanje snažno je potaklo rad mozga

ne ostavljajući nikakve šanse otrežnjenju sjete

 

u kojoj se začinju porazne misli

koje su mnoge potakle na suicidalnu osamljenost.

 

 

GLUMCU NENADU INĐIĆU IZGUBLJENOM U SAD-u

 

Negdje na drugoj strani svijeta

Sa sendvičem i bocom piva

Na stolu nekog restorana s masnim podom

 

Stigao si sa mnom u životu naprosto dokučiti

 

Neprekidno gimnasticiranje sa ženama

Sipljivo uzdisanje nakon prevelikih

Količina duhana ubijanja alkoholom

 

Nezaustavljivo praćeno traganjem 

Za neočekivano novim metaforama

 

Neupitno je da smo potrošili sve te uloge

A prerano je da samo tako crknemo

 

Ni čudovišta poput nas ne vladaju smrću

 

Na svoju ruku pokupila je neke prijatelje

S kojima smo uživali nesvakidašnje događaje

 

Nije se za začuditi što postajemo sve okrutniji

Neki oćelavivši drugi obojivši kosu u crno

 

Smještajući svoju strast na dno svojih unutarnjih organa

 

Grebući po njemu molitvama srdžbom lijekovima

Na koncu prodrijet će do ironičnog srca

 

Posve prispodobivom onom glumaca u commediji dell’arte.